Kazalište u Ogulinu ima bogatu povijest koja se proteže kroz nekoliko desetljeća, a njegovo postojanje duboko je ukorijenjeno u kulturni život grada. Iako Ogulin nije poznat kao veliki kulturni centar, kazalište i izvedbene umjetnosti odigrali su ključnu ulogu u oblikovanju kulturnog identiteta ovog grada. Razvoj kazališta u Ogulinu odražava širi povijesni kontekst, ali i dugotrajan napor lokalne zajednice da očuva i razvija kulturnu baštinu.
Kazališna tradicija u Ogulinu počela je razvijati još u 19. stoljeću. Iako nije postojao stalni kazališni ansambl, grad je imao dugu tradiciju amaterskog kazališta. Prvi ozbiljniji kazališni nastupi održavali su se u različitim prostorima, poput društvenih i školskih zgrada, a uz podršku lokalnih entuzijasta i kulturnih društava, u Ogulinu su se počele održavati predstave koje su privlačile sve više posjetitelja.
S početkom 20. stoljeća, kazališna scena u Ogulinu postepeno je dobivala sve veći značaj. Grad je svjedočio formiranju amaterskih kazališnih grupa koje su redovito pripremale i izvodile predstave. Najveći iskorak dogodio se nakon izgradnje sadašnje zgrade POU Ogulin i prostora u kojima su se mogla održavati profesionalnija kazališna događanja.
Kazališna aktivnost postala je važan dio kulturnog života Ogulina, a osim lokalnih amaterskih ansambala, u grad su počele dolaziti i profesionalne kazališne trupe. Tijekom sredine 20. stoljeća, kazalište u Ogulinu počelo je privlačiti sve veći broj posjetitelja, a kazališne predstave su postale redovite, posebno zahvaljujući organiziranim kulturnim manifestacijama i festivalima.
Jedna od ključnih figura u razvoju kazališta u Ogulinu bio je Jakob Jaša Luić, čija je strast prema kazalištu ostavila dubok trag u lokalnoj kulturnoj zajednici. Pored svoje velike ljubavi prema fotografiji, kazalište i gluma bili su njegova druga velika strast. Nakon što je 1947. godine postao član osječkog Hrvatskog narodnog kazališta 1952. godine položio prijemni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, zajedno s velikim imenima hrvatskog glumišta poput Fabijana Šovagovića i Vanje Drahe. Međutim, zbog političke nepodobnosti nije dobio stipendiju za daljnji studij, čime je bio spriječen u ostvarivanju svojih profesionalnih ambicija u glumi. Nakon povratka u Ogulin odmah uključio u rad Amaterskog kazališta Ogulin. S žarom istinskog zaljubljenika i marljivog radnika, desetljećima je bio pokretač i nositelj kazališnog života u Ogulinu. Njegov entuzijazam i predanost ostavili su neizbrisiv trag u lokalnoj zajednici, a mnogi Ogulinci ga pamte kao istinskog zaljubljenika u kazalište, koji je svojim radom inspirirao mnoge generacije glumaca i kazališnih entuzijasta. Zavičajni muzej Ogulin također je odigrao važnu ulogu u poticanju kazališnog amaterizma u Ogulinu. Godine 1975. muzeju je dodijeljena povelja za njegov doprinos razvoju amaterskog kazališta, čime je prepoznat značaj kulturnih i kazališnih aktivnosti koje su u tom periodu postale važan dio ogulinskog kulturnog identiteta.
Danas, nakon rekonstrukcije Zlatne dvorane POU Ogulin kazalište u Ogulinu ima posebnu ulogu u životu lokalne zajednice. Nudi prostor za kulturno uzdizanje, ali i mjesto za zajedničko okupljanje, edukaciju i kulturnu refleksiju. Ogulinski kazališni programi obuhvaćaju širok spektar sadržaja, od predstava za djecu, do ozbiljnih dramatičnih komada, čime se zadovoljavaju različiti kulturni i društveni interesi.
Uspostavljeni su i brojni projekti poput Dramskog, Lutkarskog, Plesnog, Kreativnog studija POU Ogulin koji uključuju djecu i mlade, potičući njihovu kreativnost kroz kazališne radionice, nastupe i suradnju s profesionalnim umjetnicima. Kazalište se stoga ne doživljava samo kao izvor zabave, već i kao alat za obrazovanje i osobni razvoj.