FIĆO I OGULINSKO KISELO ZELJE/KUPUS
“Sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u svijetu se pakirao samo kiseli kupus »ribanac«. Prvi stroj za pakiranje ribanca u tadašnjoj državi kupila je Emona Ljubljana 1969. godine. Godinu dana kasnije to je učinila »Mrežnica«. Cijena stroja Hassia bila je oko 130.000 DM (kasnije DEM). Bilo je malo problema s montažom i pokretanjem stroja, a kasnije i s folijom. 1972. godine smatralo se da će biti sve u redu i 11. ožujka na put za narudžbu folije za pakiranje ribanca krenuli su kom. ruk. »Mrežnice« Milan Vukas i autor ovoga rada, tada šef proizvodnje i kooperacije.
Da bi se malo odmorili, nakon preko 400 km puta posjetili su tvornicu Mitros, koja je dan ranije primila iz »Mrežnice« kamion od 5 tona glavica kiseloga kupusa u plastičnim kacama. Oni su od Mrežničina kiseloga kupusa radili sarme u konzervi i sekeli gulaš. (Iste proizvode i još neke radio je i Gavrilović od kupusa iz »Mrežnice« od 1970. godine). Obilaskom tvornice, došlo se do mjesta gdje su strojevi firme Multivac tipa AG 4 vakumirali hrenovke u plastične vrećice po 5 i 10 kilograma. Gosti iz »Mrežnice« sasvim slučajno zamolili su domaćine, da im spakiraju nekoliko glavica ogulinskoga kiselog kupusa. To su i učinili. To prvo probno pakiranje glavica kupusa bilo je 11. 03. 1972. godine. Na povratku u Ogulin, nekoliko glavica ostavilo se u ostavi, a dvije glavice vozile su se u bunkeru fiće (po toplom i hladnom vremenu, znači zaista lošim uvjetima čuvanja). Ovdje treba istaknuti da su ove glavice u Fići izdržale sve do polovice kolovoza, a da se nisu pokvarile ni otpustile vakuum. Možda bi danas mogli reći da smo tada na takav način istraživali rok uporabe kiseloga vakumiranoga kupusa.
Unatoč tomu, prvih 200.000 komada vrećica imalo je natpis da je rok trajanja 15 dana. Kasnije je to produženo na 60, pa 90 dana. Početkom svibnja, nakon preko 50 dana, vidjelo se da se glavice kupusa dobro drže. Tada je, nakon dužega razmatranja, zaključeno da bi trebalo ići u proizvodnju vakumiranih glavica. Valja znati da je tada »Mrežnica« imala stroj Hassiu za pakiranje ribanca, koji još nije proradio, a ide se u novu proizvodnju. Tadašnji direktor »Mrežnice« Josip Salopek prihvatio je prijedlog i donio odluku da se ide u nabavu stroja za vakumiranje. Samo nekoliko dana kasnije sklopljen je ugovor za kupnju stroja AG4 firme Multi c. Bilo je to 16. 5.1972. godine”. Željko Kosanović, Ogulinski kupus kroz povijest, Stručni članak UDK: 582.68(497.5)(091), Modruški zbornik 2008. (2) (131 – 194).
Više o posebnostima ogulinskog kiselog zelja/kupusa, zaštićenog oznakom izvornosti i oznakom zemljopisnog podrijetla Europske unije saznajte u sklopu programa 18. Tjedan cjeloživotnog učenja https://ogulin-uciliste.hr/program-18-tjedan…/.
Podijeli: